Čekam prvi krug

Izbora? Sniženja? Pakla? NE, razvoda!

Ne šalim se, a složit ćete se i vi zauzete dame da su vaši muškarci baš ok jer da nisu ne biste bile s njima, zar ne? ;) Ima nešto u zauzetim frajerima osim očite činjenice da su nekoj drugoj ženi dobri pa to odmah da naslutiti da su dovoljno odrasli i spremni biti par jer su već u paru, a ne da će vam reći ja nisam spreman biti par ili ne mogu sad imat obavezu.

Privlačni su jer stvarno su dobri, znaju hendlat ženu, a ne samo sebe, posao il video igrice, ovisno o prioritetima. Upoznala sam do sada baš dobre muškarce; pametni, duhoviti, spontani, pažljivi, sposobni, uspješni, zgodni, al 95% takvih bilo je zauzeto, a ostalih 5% gay. Često se šalim s frendicama da smo zakasnile i sad čekamo prvi krug razvoda ekipe koja je u nekvalitetnim odnosima, a ima ih. 

Promatrajući svoju i situaciju svojih bliskih curka, od njih 10 samo 2 su u vezi ili braku i ne može čovjek a da se ne zapita je li danas puno teže naći partnera? I ne, ne želim ni čuti da je u svima nama problem jer no way da je baš svih mojih 8 frendica ˝sjebano˝. To ne želim čut i ne dam na njih kao što ne dam na sebe jer uz curke poznajem i nekoliko ok dečkiju koji su singl pa mi se čini da smo svi zajedno zapeli.

Iz ženske perspektive, ovo su pitanja u glavi. Jesmo li odrasle pa znamo što (ne)želimo pa smo podigle ljestvicu? Kako godine idu jesmo li postale svjesne sebe i svojih kvalitete pa proporcionalno s našim ulogom koji smo spremne dati podižemo kriterije? Jesu li ljudi u zadnjih 6,7 godina postali (pre)zaokupljeni samim sobom? Jesmo li se toliko naučili na samoću da nam je ista prirodna i uz dobre prijatelje i pokoji usputni sex, ne treba nam nitko za suživot? Ili je kad smo imali 20 godina bilo lakše upoznati i pristupit ljudima jer smo opušteniji i nismo ubijeni iskustvima i svijetom kao takvim? Je li sve lakše kad si mlad i kad nisi opterećen pitanjima i očekivanjima samog sebe, ali i okoline i sad kad smo odrasliji je teže?
Uf da, puno i previše je pitanja na koje ponekad imam odgovore, a ponekad i ne baš jer život nije simple pa nisu ni odgovori.

Respect za istinski kvalitetne veze i brakove i sretna sam što neke osobno i vrlo dobro znam i mogu tvrditi da su uistinu kvalitetni i neka potraju zauvijek, ja navijam za vas!

Ali uz kvalitetne, znam i dosta odnosa u kojem je jedna strana pristala na manje. Prepustila se poznatom i od straha da nešto bolje neće naći su tu gdje jesu.
Budite iskreni, koliko veza i brakova znate gdje su ljudi zbog zajedničkog kredita za stan, čiste navike i straha da bolje ne ide pa čak i očekivanja okoline ostali u braku il vezi koja već dulje vrijeme nije ok? Ne razmišljajući dulje od jedne sekunde znam tri takva odnosa nabrojat. Znam i poneki ˝trakavica˝ odnos, zajedno smo 10 godina, al smo prekidali pet puta pa čovječe ako nije išlo prvih pet puta, di ćeš na šesti pobogu?!

I možda zato što je osobu kakvu želimo pored sebe i ono što uistinu smatramo kvalitetnim partnerskim odnosom jako teško pronaći pa su ljudi radije u nekvalitetnom odnosu, nego sami?
I što je ispravno? Smanjiti proklete kriterije i zadovoljiti se manjim i biti u odnosu koji je OK, korektan i ništa više od toga? Ili biti singl možda i zauvijek?

Kako god, tražili kvalitetan odnos, ostali u manje kvalitetnom, bili singl il brijali u neozbiljnim usputnim odnosima.... Svatko bira svoj put i kako god i u čemu god se našli, vjerujem da svaki lonac nađe svoj poklopac, neki prije, a neki kasnije.