Sve ostaje u obitelji

Nova dimenzija idiota, nekulture, nepoštivanja, bezobrazluka, NEČOVJEČNOSTI? Definitivno nije jednodimenzionalna ta odvratnoća kojoj posvjedočih.

Nisam pisala već dugo jer sitne stvari su me odvukle i nikako naći vrijeme za piskaranje. I toliko je toga što želim napisati pa sve krene i stane, klasika. I govorim frendu, fokusiraj se sunce kako bi došao do cilja, a onda se ja razletim jer svi smo pametni kad su drugi u pitanju.
Možda je i bolje da nisam pisala odmah nakon nekih događaja jer bi post izgledao nekako ovako: je... ti mater da ti je..., đubre smrdljivo, goni se u 3pm i nikad više nemoj izać na svjetlo dana svinjo odvratna... Nakon par dana odmaka mogu napisati nešto suvislo, valjda?

I kad mislim da me više ne mogu iznenaditi... 

Mjerna jedinica za ludost, bezobrazluk, nepoštivanje, bezobzirnost i sve ono ružno u čovjeku dobila je svoje lice te ime i prezime.

I nakon ovog, više ne sumnjam da ljudi jedu teške droge na dnevnoj bazi jer imalo normalan čovjek ne može biti toliko bezobrazan i neosjetljiv na osjećaje drugih ljudi. Ili može, ali to ima ime u psihologiji - psihopat! 

I muka je čovjeku kad shvati da je samo bio u dodiru s psihopatom, a kamoli neko vrijeme u odnosu, tj. pokušaju gradnje istog. I pitam se kako ne uspije pa kako bi kad je s druge strane bolesna osoba, wtf!

Ali skratit ću sve ovo i napisat ukratko što i kako je bilo pa će vam biti lakše shvatiti čemu uvod i NE lijepe riječi.

Bili smo gotovi pred kraj ovog ljeta, ali ljudi najčešće ostanu u kontaktu i s vremena na vrijeme javi se i pita me kako sam, kaj ima? E ovoga puta je očito uzeo više droge pa je i priupitao ima li mi sestra vremena i volje za druženje s njim? Da, dobro ste pročitali i ne ne serem, that really happened!

I ne, nije se šalio jer niti u jednom trenutku u komunikaciji nije napisao, a daj šalim se kaj si luda. NE, on to nije napisao. Ma i bolje da nije jer što prije shvatiš s kojom budalom bezobraznom imaš posla to prije finalno digneš sidro i pobjegneš brzinom kojom Bolt trči na 100m. U ovom slučaju mičeš ga s fejsa i svih ostalih komunikacijskih kanala ne bi li se više ikada javio jer te sjebane glave ne treba uopće imat u ikakvom okruženju (neobaveznom, obaveznom, bliskom, poznaničkom…)

Što reći, nadam se da vam se nikad neće dogodit da nakon predivnih trenutaka i riječi

upućenih vama nakon par mjeseci iz istih tih usta čujete da bih vam karo sestru :)

 

I tako smo sister i ja otišle van tu večer kad se nemila konverzacija dogodila. Jankulovski đunior se izbila iz cipela i već sljedeći dan smijala s frendovima koji su rekli: možda je htio da sve ostane u obitelji. A jebem ti što sam sretna što imam takve drugare koji iz govna rade slastice!

I ne, još nisam ful luda, ali ponekad mi se čini da sam na dobrom putu za postat psiho kao što su to moji dosadašnji frajeri bili. Čast iznimkama, ali većina ih je ku ku, sajkooo skroz. Kaže jedna frendica, ti tvoji frajeri u zadnjih četiri godine su baš pacijenti.
I eto ti Jankulovski kad se držiš da frajeri trebaju prići curama pa skoro svaki koji je do sada prišao je majke ti ga spalim, luđak! Možda je vrijeme da dame biraju? Ozbiljno ću razmisliti o toj metodi da napokon prva priđem frajeru i ne čekam da on priđe jer možda će moj izbor biti bolji.

Ljudska prava svima, ne samo njima

Ljuta, razočarana i sram me je, jako me sram jer sam građanka Republike Hrvatske. Nisam planirala pisati na temu referenduma, išta reći ili viknuti, ali nakon teksta Slobodana Novaka te izjava Željke Markić moram jer sad je osobno.

Ok, krenulo je s referendumom, potpisima, šutjela sam, nisam niti profilušu PROTIV stavila jer zašto bi ljudi znali što ja mislim, ali ovo je bilo previše. Naravno da mišljenje na temu imam i ukoliko me ljudi pitaju kažem ga, al nisam željela išta sama reći i nametati ikome, ali moram jer oni govore pa valjda mogu i ja jer za sada smo još uvijek u slobodnoj zemlji, nadam se.

Zbog zadnja 2 dana moram pisati, jače je od mene. Od pročitanog u zadnjih 24 sata mi fizički nije dobro. Muka mi je jer ne vjerujem da samo u 21. stoljeću i da se ovo događa. Još više mi je muka kad vidim koliko ljudi se slaže s istim i pitam se pa gdje smo? U matrici u kojoj se netko zajebava s nama jer ovo se u 21. stoljeću u civiliziranoj Europi ne događa. Ne želimo valjda biti Afganistan, Iran i ine zemlje u kojima se homoseksualci kamenuju?

Pišem jer sam osobno povrijeđena od izjava dvoje ljudi i mislim si od kud njima pravo da vrijeđaju mene, a i mnoge druge jer sigurna sam da nisam jedina koja se našla uvrijeđenom.

Izjave u kojima se homoseksualci nazivaju tako ružnim imenima za mene su ispod svake granice kulturnog ponašanja, uvažavanja ljudi, društvenih normi i normalnog ponašanja u civiliziranom društvu.
Ljudi se bune na neprimjerene komentare ˝običnih˝ smrtnika i onda jedan akademik napiše toliko ružnih riječi da mi se želudac okreće i da me je sram što smo se rodili u istoj zemlji!

Uvrijeđena sam jer je gospodin sveo svrhu postojanja ljudi na prokreaciju?! Wtf? Što je sa ženama koje ne mogu zatrudniti? Ženama oboljelim od raka maternice pa istu više nemaju? Što je sa ženama koje imaju drugačije prioritete u životu pa su odlučile ne imati djecu? ŠTO JE? One nisu žene, nisu normalne, nisu ispunile čiju svrhu? Božiju, Slobodanovu? Markićevu? Čiju?

Gospođa Markić, e njoj nakon izjava da bi dijete radije stavila u dom, nego da ga udomi homoseksualni par i da je odrastanje sa samohranim roditeljem neprirodno okruženje, nitko ne može pomoć.
Gospođo moja draga, vi ne pratite vijesti ili živite na drugoj planeti? Koliko roditelja monstruma (muž i žena) ima na Zemlji, koji ubijaju svoju djecu, mentalno i fizički zlostavljaju. Tuku, siluju, izgladnjuju na smrt? PREVIŠE, puno previše, a oni su normalni jer su u braku pa je to ok?

Svoje bih dijete, da moram, bez razmišljanja povjerila gay prijateljima koji su sposobni, ozbiljni, odgovorni ljudi puni ljubavi, topline i SIGURNA sam 1.000.000% da bi bili predivni roditelji! I ne bih dvojila sekunde jesam li donijela dobru odluku.

Tko kome što gdje gura ne utječe na osobnost osobe. Nije bitno liježeš li u krevet s osobom suprotnog il istog spola, pored žene il muškarca, najbitnije je da legneš pored osobe koja je iskrena, topla, odgovorna i puna ljubavi jer dobrog roditelja ne čini njegovo spolno opredjeljenje, dob, mjesto rođenja, itd., već osobnost.  

Da se osvrnem i na drugu izjavu, okolina u kojem dijete odgaja jedan roditelj nije prirodna? Eh žena očito nije razgovarala s osobom koja je odrasla uz jednog roditelja.

Kao dijete rastavljenih roditelja imam pravo glasa i mišljenja! I da se mene pitalo, a nažalost nije, trebali su se rastat puno, puno prije jer zajednica/okolina u kojoj su tuča, neslaganje, svađe, bježanje od kuće učestali, e to je daleko od normalnog, prirodnog ili ičeg lijepog gospođo! I mnogo je brakova u kojem caruju kaos i maltretiranje i iz kojeg dolazi nova generacije muškaraca i žena zlostavljača, huligana i nasilnika jer su odrasli u tome i za njih je to normalno. Nova generacija kroničnih alkoholičara jer jedino što su vidjeli na stolu su boce i čaše i ne one s mlijekom.
Za mene je puno bolje i zdravije biti s jednim normalnim roditeljem, nego s dvoje u kojem jedan nije sav svoj jer onda cijela zajednica trpi i postaje s vremenom nestabilna i nenormalna.

Prije nego gospođo draga prebacite nešto preko usta popričajte s nekim tko je prošao sranje u zajednici muškarca i žene koji nisu bili niti spremni niti kompatibilni u tom famozno, glamuroznom, idiličnom BRAKU koji spominjete.

I pitam se tko je nad tim ljudima izveo brainwash i kada? I koliko ispranih glava će 1.12. izać na referendum?

Smatram da nas činjenica da imamo referendum na ovu temu vraća u vremena za koja sam mislila da su iza nas jer ovakvi nas pogledi vuku natrag, a ne naprijed.
Zar ti ljudi nisu pomislili da bi baš njihovo dijete ili unuče jer naravno oni imaju djecu i unučad jer to je red, to je jedino normalno i ispravno, stat jednog dana pred njih i reć: ja sam gay. Jer biti gay nije izbor, s time se rađaš.
A vi onda probajte živjeti s činjenicom da ste 1.12.2013. zaokruživši ZA svom vlastitom djetetu uvelike otežali život jer je ono drugačije od većine.

Ako ovo prođe, zauvijek smo si zacrtali put da smo zatvoreni ZA sve što je drugačije od većine, da smo ZA diskriminaciju, ZA separaciju, ZA osudu, ZA upiranje prstom, ZA zabrane pa hajmo ovaj put biti PROTIV!
Jer ovo neće biti pokazatelj prihvaćamo li homoseksualce, već prihvaćamo li različitost od većine, a lomi se preko njih u ovom slučaju. I sutra to može biti vaše dijete s posebnim potrebama, brak između ljudi različite boje kože, samohrano roditeljstvo, vegetarijanci i vegani, svašta to može biti pa zaustavimo diskriminaciju na vrijeme.

1967. u SAD-u legalizirani mješani brakovi, tek!

Možda nikada neću imati svoje dijete, ali ne želim da se moji gay prijatelji danas i vaša djeca sutra osjećaju izopčeno, nenormalno, neprihvaćeno, da ih se naziva pogrdnim imenima jer vole osobu istog spola! Nemojmo da LJUBAV bude kažnjena jer zločin se kažnjava, ne ljubav.

Čekam prvi krug

Izbora? Sniženja? Pakla? NE, razvoda!

Ne šalim se, a složit ćete se i vi zauzete dame da su vaši muškarci baš ok jer da nisu ne biste bile s njima, zar ne? ;) Ima nešto u zauzetim frajerima osim očite činjenice da su nekoj drugoj ženi dobri pa to odmah da naslutiti da su dovoljno odrasli i spremni biti par jer su već u paru, a ne da će vam reći ja nisam spreman biti par ili ne mogu sad imat obavezu.

Privlačni su jer stvarno su dobri, znaju hendlat ženu, a ne samo sebe, posao il video igrice, ovisno o prioritetima. Upoznala sam do sada baš dobre muškarce; pametni, duhoviti, spontani, pažljivi, sposobni, uspješni, zgodni, al 95% takvih bilo je zauzeto, a ostalih 5% gay. Često se šalim s frendicama da smo zakasnile i sad čekamo prvi krug razvoda ekipe koja je u nekvalitetnim odnosima, a ima ih. 

Promatrajući svoju i situaciju svojih bliskih curka, od njih 10 samo 2 su u vezi ili braku i ne može čovjek a da se ne zapita je li danas puno teže naći partnera? I ne, ne želim ni čuti da je u svima nama problem jer no way da je baš svih mojih 8 frendica ˝sjebano˝. To ne želim čut i ne dam na njih kao što ne dam na sebe jer uz curke poznajem i nekoliko ok dečkiju koji su singl pa mi se čini da smo svi zajedno zapeli.

Iz ženske perspektive, ovo su pitanja u glavi. Jesmo li odrasle pa znamo što (ne)želimo pa smo podigle ljestvicu? Kako godine idu jesmo li postale svjesne sebe i svojih kvalitete pa proporcionalno s našim ulogom koji smo spremne dati podižemo kriterije? Jesu li ljudi u zadnjih 6,7 godina postali (pre)zaokupljeni samim sobom? Jesmo li se toliko naučili na samoću da nam je ista prirodna i uz dobre prijatelje i pokoji usputni sex, ne treba nam nitko za suživot? Ili je kad smo imali 20 godina bilo lakše upoznati i pristupit ljudima jer smo opušteniji i nismo ubijeni iskustvima i svijetom kao takvim? Je li sve lakše kad si mlad i kad nisi opterećen pitanjima i očekivanjima samog sebe, ali i okoline i sad kad smo odrasliji je teže?
Uf da, puno i previše je pitanja na koje ponekad imam odgovore, a ponekad i ne baš jer život nije simple pa nisu ni odgovori.

Respect za istinski kvalitetne veze i brakove i sretna sam što neke osobno i vrlo dobro znam i mogu tvrditi da su uistinu kvalitetni i neka potraju zauvijek, ja navijam za vas!

Ali uz kvalitetne, znam i dosta odnosa u kojem je jedna strana pristala na manje. Prepustila se poznatom i od straha da nešto bolje neće naći su tu gdje jesu.
Budite iskreni, koliko veza i brakova znate gdje su ljudi zbog zajedničkog kredita za stan, čiste navike i straha da bolje ne ide pa čak i očekivanja okoline ostali u braku il vezi koja već dulje vrijeme nije ok? Ne razmišljajući dulje od jedne sekunde znam tri takva odnosa nabrojat. Znam i poneki ˝trakavica˝ odnos, zajedno smo 10 godina, al smo prekidali pet puta pa čovječe ako nije išlo prvih pet puta, di ćeš na šesti pobogu?!

I možda zato što je osobu kakvu želimo pored sebe i ono što uistinu smatramo kvalitetnim partnerskim odnosom jako teško pronaći pa su ljudi radije u nekvalitetnom odnosu, nego sami?
I što je ispravno? Smanjiti proklete kriterije i zadovoljiti se manjim i biti u odnosu koji je OK, korektan i ništa više od toga? Ili biti singl možda i zauvijek?

Kako god, tražili kvalitetan odnos, ostali u manje kvalitetnom, bili singl il brijali u neozbiljnim usputnim odnosima.... Svatko bira svoj put i kako god i u čemu god se našli, vjerujem da svaki lonac nađe svoj poklopac, neki prije, a neki kasnije.

Iluzionisti

Kažu da je zaljubljenost faza iluzije, a neki idu toliko daleko da i prije upoznavanja uživo imaju stvorenu iluziju osobe.
U početku dok smo zaljubljeni i kada je sve savršeno vidimo li uopće osobu s kojom smo u vezi? Ako je odnos odmah krenuo u vezu, a nije prvo bila faza upoznajemo se, družimo na solo ili u društvu...kako za tu osobu možemo mislit da smo kompatibilni?

I nije ni čudo što puca brzo jer kad se iluzija rasprsne, ostaje nam realnost, a ona je ponekad stvarno ružna.

Ne znam za vas, ali našla sam se u odnosima s muškarcima koje uopće nisam poznavala i željela sam biti s njima više od ičega, a sve na temelju vlastite slike na kojoj je apsolutno sve bilo savršeno nestvarno!

Našla sam se u fazi kad sam očito željela imati nekog pa sam si složila slikicu te osobe u glavi nakon samo jednog druženja i svelo se na to da sam zaljubljena u sliku osobe u vlastitoj glavi. I kad si solo krojač pa ne može skrojeno odijelo biti loše da ga jebeš.
Al problem je taj što to odijelo ne pristaje na stvarnu osobu i najčešće brzo puca po šavu jer brzo uvidim da osoba nije niti približno onoj za koga sam odijelo skrojila. And I know, this is crazy! I jedino što me tješi je što nisam jedina luda s iluzijama u glavi jer na koži iskusih da to i frajeri rade.  

Upoznali smo se na ročkasu frendice, naravski on me dodao na fejs pa iz pristojnosti prihvatila zahtjev i nismo mi baš previše niti komunicirali nakon tog ročkasa. Tu i tamo nešto, niš posebno. Nikad se nakon tog nismo ni vidjeli, niti sreli i nakon skoro dvije godine sretnemo se na partiju i frajer poludio za mnom.
Izjavljuje, ti si savršena za mene, čitam tvoje FB statuse ti si tako super, pametna, cool, ali se iz njih da isčitati i da si emotivna. Mi smo savršeni jedno za drugo, isti smo, ja ti mogu biti sve što si ikad željela, ja isto volim ovo i ono i… Moja slika njega? Iskreno nisam je imala jer nije mi upao u oči pa eto nisam ga stokala i proučavala i nisam imala nit zvuk nit ton o njemu u svojoj glavi.

Moja prva rekacija bila je WTF, kao si ti normalan, what? Čovjek je bio jebeno uporan i mjesec dana je on tako mene uvjeravao da smo mi savršeni jedno za drugo, da smo mi isti, otišli smo na par cuga. Nije da sam poludjela za njime, ali čitali ste gdje me je odvelo to kad na prvu poludim za nekim, na dno dna pa kao aj probaj jednom uć s manje srca i više razuma.

I rekla sam si ok, singl si, frajer je pametan, možeš s njime pričat, a i tako uporan pa nije za bezveze, ne bi zabrija baš tako da smo kompatibilni ako nismo…
Počela razmišljat pa daj mu priliku pa nemaš kaj izgubit… Možda nije bio na prvu, možda je na drugu, nikad ne znaš…

Probali smo, vjek trajanja 7 tjedana. Nope, nije išlo i ako smo on i ja isti, kako si je to on postavio u svojoj glavi, onda sam ja baba s kolačima koja je prošla prije pola stoljeća.

Ne da nismo slični, već smo miljama daleko od sličnog, a kamoli istog. On je imao sliku u glavi da smo mi savršeni jer se zaljubio u vlastitu sliku mene. Siguran da si pašemo kao prst i nokat i bio je toliko uvjeren u to da je čak uspio uvjeriti i mene, a nije da sam baš popustljiva kad su moji stavovi u pitanju. I nakon NIKADA do sada, ušla sam u odnos razumom, a ne srcem i znate što, ne ide. Očito sam i to morala probat da si mogu reć, ok probala si, ne ide.

Ne možeš se u nekog zaljubit jer je on u tebe zaljubljen i ne možeš nekog voljet jer on tebe voli ili biti s nekim jer je dobar prema tebi pa osjećaš da moraš biti tu. Ok, možda to neki mogu, ali ja ne.
I kad se sve zbroji i oduzme, nema previše razuma u ljubavi, barem ne za mene.
Istina je negdje na pola puta, ne poludjet i bit nerealan, već s nekim tko ti je privlačan prvo provodit vrijeme upoznavajući ga pa ako se kao osobe slažete, započet vezu i izbjeć rok trajanja 7 tjedana jer iluzije brzo nestaju.

Sirovina

E on nije zaslužio blog post jer on je sirovina.com, ali moja stanja uzrokovana tijekom i nakon polugodišnjeg druženja s njime bogme jesu, možda i više od jednog. Taj prokleti zadnji kvartal 2010. i prvi 2011. godine mirišu na sirovinu i tenisičice i smrdi sve do Sigeta i nazad. I reći će oni koji su upoznati s pričom, luda je što piše i nadamo se da neće u detalje... I neću jer to je ipak preintimo. 

Pišem jer brijem da ste se mnogi zaljubili tako intenzivno da ste išli ispod svojih, ne donjih granica normalnog, moralnog i inog ponašanja, već preko svih svojih granica za koje ste vjerovali da ih nikad nećete preći. Rekla bi moja frendica, Kori, dnooo dna! 

I kad kažeš, e to nikad ne bih napravila, nikad si to ne bih dopustila, to smatram nemoralnim, nenormalnim… Šef šalje poseban paket i dogodi ti se baš ono što nisi želio da ti se dogodi. Al ne kaže se džaba da Šef ne šalje paket koji ne možeš nosit, ali ovim putem lijepo molim Šefa da ne šalje ovakve pakete više jer iste više ne želim nosit ikada.  

Ne znam koji se to drekec dogodi s našim glavama? Zar je moguće da ti se netko toliko sviđa da mu dopuštaš da se prema tebi odnosi kao prema smeću? Da ulažeš cijelog sebe, svoje vrijeme, da si za nekog dostupan kad se njemu sprdne, a on nije kadra uložit ni 5% od onog što ti ulažeš?

Kemizam u mozgu stvarno popizdi kad si zaljubljen, kad ti je netko jako jako jako privlačan. Mislim da je to ona kemija o kojoj svi pričaju i dok se ista ne smanji na neku razinu, razum nam je u magli, jedva vidiljiv. I najjače od svega je da si na momente svjestan da ti osoba uopće kao osoba ne odgovara, od mentalne razine, od svojih razmišljanja i stavova o životu... Ali ne možeš se iz tog izvuć dok god ti je prilikom druženja s istom um zamagljen.

I ne pjevaju Arctic Monkeys bez razloga  love's not only blind but deaf  jer na momente čak i vidiš da to nije odnos koji te zadovoljava, nije odnos u kojem želiš biti i svi tvoji ljudi koji te vole ti pokušavaju otvorit oči, ali džabe… Kao da ne čuješ taj glasić vlastitog razuma koji viče: MAKNI SE! MAKNI SE MOLIM TE! Ovo nije za tebe! 

Otići iz odnosa, vraški je teško, odlazila sam dva puta i kada sam se ipak vratila, drugi put boljelo je još više! Zašto? Zato jer nakon prvog odlaska dobivaš obećanje da ovaj put neće biti isto, i bogme neće, bit će gore!
Gore je jer se tvoja očekivanja mijenjaju, nakon prvog razočaranja dobivaš obećanje da će biti drugačije, bolje, kvalitetnije i onda poletiš i kad tresneš dolje s te visine, raspeš se ko đubre po vinogradu! I boli jako pa se onda mjesecima klepaš i spajaš kao puzzle ne bi li se ponovno dignula i krenula dalje.

Ovdje treba biti i jedno veliko hvala za sve moje suborce u ratu protiv sirovine, trajalo je, hvala vam što ste bile uz mene!

I nekako na kraju bude da kad dotakneš dno jada, suza, živaca, nesreće i onog osjećaja zadnje govno pa čak i kurva… jedino što možeš je dić se jer realno dublje i gore od ovog ne može.

Nakon 2 i pol godine od finalnog rastanka priznajem samoj sebi, da Kori to si mu sama dopustila, on je samo uzeo što mu je bilo ponuđeno. Ok, da je on možda bio bolja, manje sebična i toplija osoba, ne bih uzimao u beskonačnost, al njemu na dušu. Dan danas sretnemo se vani i uvijek se nakon javi i moli samo jedno i to je tako jadno, ali to samo pokazuje da je on i dalje isti.

 
Molim vas, zbog sebe, ako ste u odnosu koji vas ne zadovoljava, u kojem ste više nesretni nego sretni, u kojem dobivate mrvice o kojima sam već pisala, recite DOSTA i idite ča što prije jer ćete manje raniti sebe svojom odlukam da ostanete još u tom vidno nekvalitetnom odnosu! I bolje bit solo, nego s kretenom kaže od moje frendice mama, očito je da je žena pametna i iskusna. :)

Sretna sam što nije dulje trajalo i što nisam dala više jer bi oporavak trajao još dulje.
I istina je, ne mogu nas ljudi povrijediti ako im to ne dopustimo i zato sad pazim što dopuštam ljudima. Cijenu sebe određujemo sami i nakon ovakvog iskustava definitivno samoj sebi vrijedim više i ne želim se više ikad dovesti u sličnu situaciju.

BTW: lik je unatoč svojih punih 30 godina uvijek, bio u izlasku navečer il na sportu, nosio visoke šarene tenisice. Frendice i ja smo ih nazvale tenisičicama jer nisu bile prigodne čovjeku od 30 godina, a i on je dobio isti nadimak uz sirovinu. Dan danas kad vidim frajere vani u tenisičicama, bježim iz prevencije jer neponovilo se.com. Frajer, ako je stariji od 18 mora imat i cipele u svom ormaru, ne samo tenisičice jer mislim da to ipak govori nešto i o njegovom stanju odraslosti.