Tu ili tamo, sve je to isto!
Nakon vikenda u Beogradu ljudi očekuju post, e pa očekivanja su zajebana stvar ekipa. Pretpostavljam da su vas ljudi već dovoljno puta iznevjerili, a ja ne želim bit jedna od njih pa sam tipkala u busu.
Hajmo redom i iskreno. Pričam otvoreno s komšijom i kaze on, mi ne želimo otkačenu ribu pored sebe. Ona ne sme da bude razuzdana jer mi smo muškarci takvi, ona mora da ovisi o meni, da ne privlači pažnju na sebe kad je vani. Ne odgovara nam ni da može sve da uradi sama...
I stanem ja i kažem pa sad mi je jasno zašto sam singl. A on pa jeste da, realno možes sve sama, samostalna si već dugo, svašta si doživela, jaka si, otkačena brate, ali ako želiš momka morat ćeš da se skuliraš. Da, nije da ovo već nisam čula od svojih cura: oni se ne mogu nosit s jačinom tvoje osobnosti i samostalnošću...
A film u mojoj glavi totalna je suprotnost, gledam ove osobine kao prednost i razmišljam da dvije jake osobe mogu čuda radit. Polazim od sebe jer bih voljela muškarca koji je mentalno jak, svjestan sebe i svojih kvaliteta, kao i mana, a onda opet da se zna za sebe u potpunosti brinut. Da je ful samostalan i da se na taj način kao dvije samostalne i jake osobnosti upotpunjujemo, potičemo i budemo još bolji.
Nakon vikenda u Beogradu ljudi očekuju post, e pa očekivanja su zajebana stvar ekipa. Pretpostavljam da su vas ljudi već dovoljno puta iznevjerili, a ja ne želim bit jedna od njih pa sam tipkala u busu.
Hajmo redom i iskreno. Pričam otvoreno s komšijom i kaze on, mi ne želimo otkačenu ribu pored sebe. Ona ne sme da bude razuzdana jer mi smo muškarci takvi, ona mora da ovisi o meni, da ne privlači pažnju na sebe kad je vani. Ne odgovara nam ni da može sve da uradi sama...
I stanem ja i kažem pa sad mi je jasno zašto sam singl. A on pa jeste da, realno možes sve sama, samostalna si već dugo, svašta si doživela, jaka si, otkačena brate, ali ako želiš momka morat ćeš da se skuliraš. Da, nije da ovo već nisam čula od svojih cura: oni se ne mogu nosit s jačinom tvoje osobnosti i samostalnošću...
A film u mojoj glavi totalna je suprotnost, gledam ove osobine kao prednost i razmišljam da dvije jake osobe mogu čuda radit. Polazim od sebe jer bih voljela muškarca koji je mentalno jak, svjestan sebe i svojih kvaliteta, kao i mana, a onda opet da se zna za sebe u potpunosti brinut. Da je ful samostalan i da se na taj način kao dvije samostalne i jake osobnosti upotpunjujemo, potičemo i budemo još bolji.
Ne percipiram odnos izmedu muškarca i žene kao odnos u kojem se jedan brine za drugog na način da jednom treba pomoć. Po meni se za bolesne i nemoćne brine, ne za ljude s dvije zdrave ruke i noge!?
Npr. planirate bojati sobu da je osvježite malo i njemu se nešto desi i ne može nikako sada to napravit i moj film u glavi je pa budem ja. Naravno, bilo bi mi draže i slađe da zajedno to napravimo, ali ako ne možemo, sama ću. Isto tako je obrnuto, ako mene nema par dana doma zbog obaveza, ne želim da me dočeka hrpa neopranog suđa jer smatram da se čovjek u nekim godinama treba znat brinut za sebe.
S obzirom da sam ˝ti njih kastriraš˝ čula više puta, ne mogu da se ne zapitam, trebam li ovaj primjer bojanja sobe i slično prepustit njima kako bi se oni osjećali kao pravi muškarci pored mene?
Razmišljam jesam li ja u krivu? Jesu li moje postavke i percepcija odnosa i zajednice pogrešne? Treba li ako si sposobna i samostalna fejkat i ne pokazati koliko ustvari možeš kako njih to ne bi odgurnulo i preplašilo? Glumit nesposobnost kako se on ne bi pitao, a što ću joj ja, koja je moja uloga ako može sve sama?
Ali dragi moji, zajebano je kad drugačije ne znaš, kad te život bacio od (pre)ranih dana u to da sam guraš kako znaš i umiješ i ako žališ obitavat na planeti, snađi se druže! Kad si dugo samostalan od staraca i solo bez partnera naučiš sve radit jer moraš i nitko neće umjesto tebe.
Hoću li zbog svoje samostalnosti ostati singl for ever jer niti jedan muškarac ne može podnijeti da ima ženu koja zarađuje dovoljno za sebe, koja zna montirat police, može nosit 10kg namirnica s tržnice, fino skuhat, montirat telku na zid i jos nać i programe...? Jesam li nerelana kad očekujem da me tretiraju kao ženu unatoč tome sto nisam princeza jer princezice su krhke i njima treba pomoć!?
Meni me treba pomoć (to se kod doktora traži, a ne partnera), meni treba ljubav! Treba mi podrška, razumijevanje, pažnja i iskrenost, ne montiranje polica!
Hoću li se, ako želim muškarca pored sebe morat pretvarat da neke stvari ne mogu sama jer oni su tu da se brinu za mene i ako im ne pokažem da mi treba pomoć oni se neće osjećati kao pravi muškarci? I je li ovo moj ili njihov problem? Jer ako trebamo bit srnice da biste vi bili muškarci, jeste li uopće pravi muškarci?
Dok god vjerujem da ipak tamo negdje, mozda ne uopće u Hrvatskoj jer kaže komšija, sve je to tu isto, isti fazon u glavi na Balkanu, samo što mi otvoreno kažemo da nam takva riba neće nikad da bude devojka.
A ovi naši to vješto skrivaju, kao oni su evoluirali, oni podržavaju emencipaciju i samostalnost žena, a ustvari žele princezicu koja lopatu ne moze dić i počistit snijeg.
Unatoč svemu što sam čula od muških i ženskih prijatelja, ali i vlastitim iskustvima s muškarcima koji kažu da sam super, al da oni ne mogu i da nisu spremni i dalje vjerujem da postoji muškarac koji neće pobjeć jer sam (pre)jaka i u potpunosti samostalna. Ne želim se pretvarat i ostajem svoja pa makar ne našla muškarca koji se ne osjeća kastrirano uz jaku i samostalnu ženu.
Npr. planirate bojati sobu da je osvježite malo i njemu se nešto desi i ne može nikako sada to napravit i moj film u glavi je pa budem ja. Naravno, bilo bi mi draže i slađe da zajedno to napravimo, ali ako ne možemo, sama ću. Isto tako je obrnuto, ako mene nema par dana doma zbog obaveza, ne želim da me dočeka hrpa neopranog suđa jer smatram da se čovjek u nekim godinama treba znat brinut za sebe.
S obzirom da sam ˝ti njih kastriraš˝ čula više puta, ne mogu da se ne zapitam, trebam li ovaj primjer bojanja sobe i slično prepustit njima kako bi se oni osjećali kao pravi muškarci pored mene?
Razmišljam jesam li ja u krivu? Jesu li moje postavke i percepcija odnosa i zajednice pogrešne? Treba li ako si sposobna i samostalna fejkat i ne pokazati koliko ustvari možeš kako njih to ne bi odgurnulo i preplašilo? Glumit nesposobnost kako se on ne bi pitao, a što ću joj ja, koja je moja uloga ako može sve sama?
Ali dragi moji, zajebano je kad drugačije ne znaš, kad te život bacio od (pre)ranih dana u to da sam guraš kako znaš i umiješ i ako žališ obitavat na planeti, snađi se druže! Kad si dugo samostalan od staraca i solo bez partnera naučiš sve radit jer moraš i nitko neće umjesto tebe.
Hoću li zbog svoje samostalnosti ostati singl for ever jer niti jedan muškarac ne može podnijeti da ima ženu koja zarađuje dovoljno za sebe, koja zna montirat police, može nosit 10kg namirnica s tržnice, fino skuhat, montirat telku na zid i jos nać i programe...? Jesam li nerelana kad očekujem da me tretiraju kao ženu unatoč tome sto nisam princeza jer princezice su krhke i njima treba pomoć!?
Meni me treba pomoć (to se kod doktora traži, a ne partnera), meni treba ljubav! Treba mi podrška, razumijevanje, pažnja i iskrenost, ne montiranje polica!
Hoću li se, ako želim muškarca pored sebe morat pretvarat da neke stvari ne mogu sama jer oni su tu da se brinu za mene i ako im ne pokažem da mi treba pomoć oni se neće osjećati kao pravi muškarci? I je li ovo moj ili njihov problem? Jer ako trebamo bit srnice da biste vi bili muškarci, jeste li uopće pravi muškarci?
Dok god vjerujem da ipak tamo negdje, mozda ne uopće u Hrvatskoj jer kaže komšija, sve je to tu isto, isti fazon u glavi na Balkanu, samo što mi otvoreno kažemo da nam takva riba neće nikad da bude devojka.
A ovi naši to vješto skrivaju, kao oni su evoluirali, oni podržavaju emencipaciju i samostalnost žena, a ustvari žele princezicu koja lopatu ne moze dić i počistit snijeg.
Unatoč svemu što sam čula od muških i ženskih prijatelja, ali i vlastitim iskustvima s muškarcima koji kažu da sam super, al da oni ne mogu i da nisu spremni i dalje vjerujem da postoji muškarac koji neće pobjeć jer sam (pre)jaka i u potpunosti samostalna. Ne želim se pretvarat i ostajem svoja pa makar ne našla muškarca koji se ne osjeća kastrirano uz jaku i samostalnu ženu.
Nema komentara:
Objavi komentar