srijeda, 14. siječnja 2015.

Ljubav je ljubav


Gdje se vidiš za 5,10 godina često je pitanje na razgovoru za posao, but it makes you think about life & future…oš neš Bangladeš, zastaneš i zapitaš se!
Ne vidim se, ne želim se vidjet…kaj ja znam, u vili od 1000m2, na jahti s dvije ljepotice najmanje, u ogledalu, bit ću sretan ako vidim… Slični odgovori i zajebancija na pitanje koje ima smisla, da, ima smisla.

I ja koja non stop blebećem, ma fučkaš to što drugi očekuju, što društvo nalaže, jebeš tradiciju, u 21. smo stoljeću, ako mi se vrišti, vrištat ću i plesat ću i ljubit se i skakat ću… 

Ali priznajem, ulovim se da razmišljam o tome što bi bilo OK i što se od mene u ovim godinama ˝očekuje˝. I što sam trebala ili ne trebala učiniti do sada.
I kad bih živjela kako se od mene očekuje, ne bih živjela jer prezirem kalupe i ograničenja i ˝dobronamjerne˝ savjete, uplitanje u moral i nemoral i moje odluke i ˝osude˝…

U zadnjih par mjeseci non stop mi se događa isto, dođem kod zubarke, u čudu je, naravno zajedno sa sestrom, dođem kod frizera, žao joj je i trudi se složiti mi dobar novi friz kao ono možda pomogne i drži mi fige :D, dođem kod ginekologa i kaže,aaa još niste rodili, ali ako ćete htjeti ili planirate, sve bi trebalo biti ok...
Mislim si, ne vidim se s klincima za 10 života, a kamoli 10 godina…
Iako malo naporno bude to čuđenje singl statusom, ipak hvala vam puno ljudi na, a ti si tako dobra, pametna, lijepa, simpa, vesela… sigurno će netko doći!

Ali ja nisam sama jer uvijek imam sebe i ljude oko sebe koje beskrajno volim!

I kad pogledam sve te ljude koji se čude, svi su oni odrasli u nekim drugim vremenima, 70ih, 80ih, 90ih su bili u mojim godinama i bilo je to doba kada je biti singl s 30 godina, bez obitelji i nekog svog bila iznimka… A danas mi se čini da nas ima više nego zvijezda na nebu.
I ne mislim ništa loše o njima, dapače, ali nismo mi na istoj valnoj duljini i kako ja njih nikada neću shvatiti, ne shvaćaju niti oni mene i moj život, ali trebamo li se uopće svi razumijeti da bismo se uvažavali i poštivali?  Ne, ne trebamo se slagati, razumijeti i ne trebamo odobravanje svih oko nas za ono što jesmo i činimo, važni su ono koji su važni, svi ostali su nebitni.

Uplašeni, emotivni, strastveni, impulzivni, osjećajni, nedostupni, negativni, pametni, nekomunikativni, ljubomorni, introvertirani, veseli, smireni, nepromišljeni, singl, oženjeni/udani, rastavljeni… 
Svakakvi smo mi ljudi i u drugačijim statusima, ali kakvi god vi i ljudi oko vas bili, volite se, možda ne kao ljubavnici, već samo kao ljudi jer to je ponekad i više nego dovoljno! 

Nema komentara:

Objavi komentar