Obećah si
da neću pisati dok je svježe jer u tom trenutku jedino što može van je neki
ljutnjom, jadom nabijeni post, ali imam veliku potrebu pisati, ne samo u svoju
bilježnicu koja mi stoji na krevetu i svaku večer jadna trpi zlo i naopako...
I
neka ovo bude iznimka i ide sve van friško i toplo, kao onaj burek koji smo
podijelili u 7 ujutro nakon izlaska... Ovo napisavši mi nije dobro, ali ok, bit će dobro, I just need time...
Jesam,
konfuzna sam i najvjerojatnije će ovaj blog post biti za ku..., ali takvo je
stanje... i vidim da će bit puno točkica...hahaha
Vratimo
se na Hollywood, prezirem ga jer tamo ništa nije stvarno. Ti filmovi nemaju
veze s mozgom i realnošću. Što je s nama koji smo stvarni, kako se pomiriti s
još jednim unhappy endom...
I umjesto
happy enda, dobila sam priču o ženi, slomljenoj, nemirnoj i
nesretnoj… Žena za koju se sad drugi, koji je vole i kojima je stalo brinu,
nakon što je onaj zbog kojeg je slomljena neće pitati kako je… Jer on ne može!
Hvala frendovima
koji donose hranu, koji zovu, šalju poruke i pitaju kako sam jer žele vidjeti opet onaj
topao i iskren osmjeh koji je krasio moje lice prije još jednog lošeg
scenarija koji smo zajedno napisali, ili možda ja nisam imala veze s tim, već
sam upala kao još jedan sporedni lik u njegov film?!
Da, hrane
me jer ja samo želim nestati, a svi znamo kako Christian Bale nestaje u The
Machinistu i to sve zbog jednog Psiha!
Žena koja leži na podu u hodniku nakon što je nekako smogla snage i obukla
se za posao, ali ti prokleti žniranci, njih nisam mogla zavezati, već sam legla
kao Titanik na dno Atlantika i ostala tako ležati satima, samo je sada Atlantik
bio moje more suza…
Ovo sve,
zvuči vidi je, pička, ali ja jesam pička koja se uvijek digne, ali dajte mi
malo, barem malo vremena da uronim u Hollywood i zamislim si kako bi bilo super
da ovo sve nije stvarnost, da ovi osjećaji nisu stvarni, već je sve super i kao
u većini filmova, ovo je happy end.
I dajte mi da zamislim da moj Richard Gere dolazi nakon što se Julia pomirila da ga više neće vidjeti, zagrliti, osjetiti…Dajte mi, barem na trenutak film u kojem je sve okej i u kojem se smijem. Dajte mi film u kojem on zna što želi, može i u kojem je on moj super junak koji je dovoljno jak da se bori sam protiv sebe i svih, za mene, jer vjeruje da se borba isplati! I zna da sve loše nestaje dok smo zajedno i da je u dvoje lakše i ljepše i zato se bori jer ja sam tu, samo me treba zgrabiti kao Spiderman Gwen! Eh, da je ovo Hollywood ja bih sada bila sretna!
Jebem ti
Hollywood!
