četvrtak, 18. prosinca 2014.

Krojači

Svatko svoju sudbinu kroji!
Prije 10 godina ne bih se složila i žustro bih raspravljala i pokušala dokazati onima koji tako misle da nikako ne možemo utjecati na to što nam se mora dogoditi…Kao da, sve, baš sve nam se to moralo dogoditi, e pa nije! Izabrali smo sami!

Do sada mi je iskustvo pokazalo da MI itekako možemo krojiti, ali nažalost nismo svi dobri krojači.
I ne znam imamo li 10 metara tkanine ili 10km pa udri brigu na veselje i kroji u beskonačno dok ne skrojiš savršeno odijelo koje će ti stajati kao da si se u istom rodio.
Uviđam i da nemamo svi isti materijal za krojenje i netko je dobio kašmir, a netko poliester i sranje je totalno, već u startu. 

Je li moguće u dvadestima skrojiti nešto što će nam biti dobro i ugodno do kraja života? Hm? Vraćam se na to da mi je teško vjerovati da smo monogamni i mislim da je 4ever and always sranje koje su nam podvalili još u vrtiću dok su nas futrali s bajkama, prinčevima, žabama i konjima!

I ne, nisam upisala tečaj šivanja, već sam upoznala dosta ekipe koja je skrojila odijelce prije 5, 10 i više godina koje im sada više ne pristaje, ali i dalje ga nose! Rado bi ga skinuli, ali isto je već jako sraslo s kožom i od straha da je ovo najbolje što znaju i mogu skrojiti te u strahu da tkanine više nemaju ostaju u istom, starom, pohabanom odijelu koje je prije 5, 10 godina bilo tako novo, prekrasno i uzbudljivo nositi, a danas baš jako žulja i neudobno je.

Krojim i ja već godinama i ponekad je rezultat u potpunosti drugačiji od onog što sam naumila ili željela pa umjesto haljine koja mi savršeno pristaje skrojih košulju koja mi je jako tijesna i baš tamo kod grudi onaj gumb samo što ne pogodi prvu osobu do mene drito u čelo!

I da su me barem kao malu umjesto škole tenisa poslali na sate šivanja, možda bih do sada i skrojila nešto što mi odgovara, ali jbg. nisu pa sad šivam kako znam i učim i sa svakim šavom bližem sam tom kroju koju će mi savršeno pristajati.

Pozitivac kakav jesam, vjerujem da nikada nije kasno i naučit ću šivati po mjeri, svojoj mjeri i samo da ne zaglavim u starom, premalom odijelu i sve će biti dobro!
Već 18ak godina sam na ubrzanom tečaju kod same sebe, učim iz prijašnjih loših krojeva košulja, hlača i gaća…
U nadi da će mi sljedeće skrojeno savršeno pristajati, baš kao pepeljugi ona staklena cipelica, ode šivat! ;)